Početna / Pravni saveti / Da li se i kako plaća porez na second-hand prodaju?

Da li se i kako plaća porez na second-hand prodaju?

porez na second-hand prodaju

Prodaja polovne robe preko interneta postala je uobičajen način da se predmeti koji se više ne koriste ponovo stave u promet.

Fizička lica često prodaju garderobu, telefone, računare, nameštaj, kućne aparate i druge stvari iz domaćinstva preko oglasa i društvenih mreža.

Međutim, poreski tretman ne zavisi samo od toga da li je roba polovna, već i od porekla predmeta, učestalosti prodaje i namere prodavca.

Da li se plaća porez na second-hand prodaju?

Porez se ne plaća na povremenu prodaju ličnih polovnih stvari, ali je obavezan ukoliko se time bavite kao stalnom delatnošću radi ostvarivanja profita

Porez na second-hand prodaju se uglavnom ne plaća kada fizičko lice povremeno prodaje predmete iz svoje lične imovine. To može biti korišćena odeća, stari telefon, računar, nameštaj, kućni aparat ili druga stvar koja je prvobitno kupljena za ličnu upotrebu.

Takva prodaja može se obavljati bez registracije ako nije redovna, nije organizovana kao trajni izvor prihoda i ne odnosi se na robu koja je kupljena radi dalje prodaje.

Sama činjenica da je prodavac primio novac ne znači automatski da mora da plati porez na second-hand prodaju.

Pri proceni poreske obaveze uzimaju se u obzir:

  • poreklo robe;
  • razlog zbog kog je roba kupljena;
  • učestalost prodaje;
  • količina ponuđenih predmeta;
  • način na koji je prodaja organizovana;
  • postojanje namere da se ostvari zarada.

Ako neko proda sopstveni polovni telefon ili nekoliko komada garderobe koje više ne koristi, takva transakcija se uglavnom ne smatra obavljanjem poslovne delatnosti.

Kada se prodaja smatra ličnom prodajom?

Prodaja se smatra ličnom kada prodajete predmete koje ste kupili i koristili isključivo za sopstvene potrebe

Prodaja se smatra ličnom kada se odnosi na predmete koji su kupljeni i korišćeni za potrebe prodavca ili njegovog domaćinstva.

Lična prodaja najčešće postoji kada su ispunjene sledeće okolnosti:

  • predmeti su prethodno korišćeni za lične potrebe;
  • prodaja je povremena;
  • ne postoji redovna nabavka robe;
  • predmeti nisu kupljeni radi preprodaje;
  • prodaja nije organizovana kao stalna aktivnost;
  • ostvareni prihodi nisu redovan izvor zarade.

Primer lične prodaje može biti prodaja starog telefona nakon kupovine novog uređaja, prodaja dečje garderobe koja je postala mala, prodaja polovnog nameštaja tokom renoviranja ili prodaja kućnog aparata koji se više ne koristi.

Kod prodaje većeg broja predmeta preporučljivo je sačuvati dokaze koji mogu pokazati da roba potiče iz lične imovine. To mogu biti računi, garancije, fotografije predmeta u domaćinstvu, prepiske u vezi sa ranijom kupovinom ili drugi dokazi o vlasništvu.

Dokumentacija može biti važna ako učestalost oglasa, broj uplata ili količina prodate robe izazovu sumnju da se zapravo obavlja neregistrovana trgovina.

Kada second-hand prodaja postaje poslovna delatnost?

Second-hand prodaja postaje poslovna delatnost kada kontinuirano nabavljate i prodajete stvari sa namerom ostvarivanja profita

Second-hand prodaja može postati poslovna delatnost kada više nema karakter povremenog raspolaganja ličnim stvarima, već predstavlja organizovanu i kontinuiranu prodaju radi zarade.

Na postojanje poslovne delatnosti mogu ukazivati:

  • česta prodaja većih količina robe;
  • redovna kupovina predmeta radi dalje prodaje;
  • veliki broj oglasa;
  • stalno obnavljanje ponude;
  • organizovano reklamiranje proizvoda;
  • veliki broj uplata ili elektronskih transakcija;
  • formiranje prodajnih cena radi ostvarivanja zarade;
  • posedovanje zaliha robe;
  • prodaja preko posebnog naloga, stranice ili internet prodavnice.

Nije presudno da li je roba nova ili polovna. Ako prodavac kupuje korišćenu garderobu, tehniku ili druge predmete sa namerom da ih proda po višoj ceni, takva aktivnost može imati karakter trgovine.

Na primer, osoba koja povremeno proda sopstvene cipele verovatno ne obavlja poslovnu delatnost. Međutim, osoba koja redovno kupuje polovnu obuću, sređuje je, oglašava i prodaje radi zarade može biti tretirana kao trgovac.

Ne postoji tačno određen broj oglasa, uplata ili prodatih predmeta nakon kog prodaja automatski postaje poslovna delatnost. Poreski status se procenjuje na osnovu svih okolnosti konkretnog slučaja.

Poreska uprava može analizirati učestalost uplata, iznose, broj kupaca, poreklo robe, način oglašavanja i kontinuitet aktivnosti. Zbog toga samo označavanje proizvoda kao polovnog nije dovoljno da bi prodaja bila oslobođena poslovnih i poreskih obaveza.

Koje obaveze ima registrovani prodavac?

Kada prodaja polovne robe ima karakter poslovne delatnosti, prodavac može biti dužan da registruje firmu ili preduzetničku radnju.

Registrovani prodavac mora da posluje u skladu sa poreskim, trgovinskim, računovodstvenim i potrošačkim propisima. Njegove obaveze mogu da obuhvate:

  • plaćanje poreza i doprinosa;
  • vođenje poslovnih knjiga;
  • vođenje evidencije o robi;
  • čuvanje dokumentacije o nabavci;
  • evidentiranje nabavne i prodajne cene;
  • izdavanje računa kupcu;
  • poštovanje pravila fiskalizacije;
  • omogućavanje reklamacije;
  • poštovanje prava kupca na povraćaj robe kada je to propisano.

Prodavac treba da poseduje dokumentaciju iz koje se mogu utvrditi dobavljač, vrsta robe, količina, nabavna cena i prodajna cena. To je posebno važno kod trgovine polovnom robom, jer prodavac mora da može da dokaže poreklo predmeta koje stavlja u promet.

Račun treba da sadrži podatke o prodavcu, robi, količini i ceni. Kupcu se na taj način omogućava da dokaže kupovinu i ostvari prava u slučaju nedostatka, reklamacije ili povraćaja.

Za trgovinu na malo putem interneta može se koristiti šifra delatnosti 47.91 – trgovina na malo putem pošte ili interneta. Izbor odgovarajuće šifre i načina oporezivanja zavisi od konkretnog modela poslovanja i vrste robe koja se prodaje.

Prodaja preko interneta

Prodaja preko interneta podleže istim poreskim pravilima kao i klasična trgovina

Pravila o prodaji polovne robe primenjuju se bez obzira na to preko koje platforme se roba oglašava. To, između ostalog, uključuje:

Platforma preko koje je oglas objavljen ne određuje poreski tretman prodaje. Presudni su učestalost transakcija, poreklo robe, način poslovanja i namera da se ostvari zarada.

Fizičko lice može povremeno postaviti oglas za prodaju svojih korišćenih stvari bez registracije. Međutim, stalna ponuda robe, veliki broj oglasa, redovna nabavka predmeta i organizovana dostava mogu ukazivati na obavljanje trgovinske delatnosti.

Kod registrovane internet prodaje kupcu se mora izdati račun. Ako prodavac sam dostavlja robu fizičkom licu, transakcija se evidentira u skladu sa pravilima fiskalizacije.

Kada se roba šalje preko kurirske službe, primenjuju se pravila koja zavise od načina plaćanja, dostave i evidencije prometa. Uz pošiljku treba dostaviti račun i odgovarajući dokument o primopredaji robe.

U oglasu ili internet prodavnici treba jasno navesti:

  • cenu proizvoda;
  • opis i stanje robe;
  • podatke o prodavcu;
  • troškove dostave;
  • način plaćanja;
  • uslove reklamacije;
  • mogućnost i uslove povraćaja robe.

Opis polovnog proizvoda treba da bude tačan. Prodavac ne bi trebalo da prikriva oštećenja, nedostatke ili tragove korišćenja koji mogu uticati na odluku kupca.

Registrovani prodavac ima obaveze prema kupcu i kada se roba prodaje preko društvenih mreža. Prodaja preko Instagram ili Facebook profila ne predstavlja izuzetak od poreskih, fiskalnih i potrošačkih pravila.

Rezime

Povremena prodaja sopstvenih korišćenih stvari uglavnom se ne smatra poslovnom delatnošću i najčešće ne stvara obavezu plaćanja poreza na second-hand prodaju.

Važno je da predmeti potiču iz lične imovine, da nisu nabavljeni radi preprodaje i da prodaja nema kontinuitet.

Kada se polovna roba redovno nabavlja i prodaje radi zarade, aktivnost može biti tretirana kao samostalna delatnost.

U tom slučaju mogu nastati obaveze registracije, plaćanja poreza i doprinosa, vođenja evidencije, izdavanja računa i poštovanja prava potrošača.